Krecemo putem Salerna oko 10 sati ujutro. U dva autobusa i nekoliko auta ima nas tridesetak navijaca Askolija. Kao i uvek prisutne su grupe Estremo Sostegno (Ekstremna Podrska), Apu (Askoli Piceno Ultras), Settembre Bianconero (Crno-Beli Septembar), i Boys-i. Stizemo sat vremena pre pocetka utakmice. Stadion nije pun kao nekad, na domacoj Curvi Sud se prostire parola: "UNITI AL VOSTRO DOLORE" (PRIDRUZUJEMO SE VASOJ ZALOSTI) i skandira se u nekoliko navrata :"BARI, BARI" sto nas u pocetku iznenadjuje. Ubrzo saznajemo da je to zbog tragicne smrti jednog navijaca Barija, koji je izgubio zivot u saobracajci na putu ka Modeni da bi prisustvovao mecu izmedju kanarinaca i Barija.
Smestamo se u gostujuci sektor gde sirimo parolu "18-12-94 SAMO JEDAN PREDSEDNIK" , pevamo pesme vecnom Konstantinu i skandiramo u znak secanja Spallacea. Pocinje utakmica. U prvom poluvremenu se dosta dobro cujemo, ali treba napomenuti da su domaci bili u bojkotu i ceo prvi deo precutali. Mi, s nase strane, dajemo sve od sebe i pevamo na sav glas, a tim nam uzvraca neocekivanim vodstvom od 2-0 koji nam unosi dodatnu euforiju.
U pauzi domaci igraci se zagrevaju ispred nase tribine, a jedan od njih (Russo, bivsi kapiten Ankone), pokusava da nas isprovocira, ali mi ga totalno ignorisemo pokazajuci mu koliko vredi kao covek i kao igrac. U drugom delu domaci prekidaju tisinu i pocinju da navijaju. Mi nastavljamo u istom stilu da bodrimo svoj tim, najcesce pevamo "Forza Picchio" narocito kad domaci zastaju sa pesmom...
Do kraja utakmice Salernitana postize gol, ali to nas dodatno motivise da bi dali sve od sebe kako bi Askoli zadrzao prednost i poklonio nam ovu neocekivanu pobedu. Utakmica dolazi do kraja i uspevamo da odnesemo 3 boda sa "Arekija". U povratku vlada sjajna atmosfera, sto zbog pobede sto zbog Bozica koji se blizi i koji cemo provesti pamteci ovu jako bitnu pobedu. Na kraju mogu reci da je ovo gostovanje jos jednom potvrdilo onu poznatu italijansku poslovicu: "BOLJE DA NAS JE MALO, ALI DOBRIH"
Нема коментара:
Постави коментар